U životu letimo onoliko koliko sami sebi raširimo krila. Oduvek sam osećala SLOBODU kao najbitnije stanje u kojem može da bude moja duša. Godinama se samo na trenutke tako osećala i bojala se da priznam sebi da sloboda i osećaj nesputanosti je moj kod- KOD moje duše i put do mog ZLATNOG PUTA.
Ovo leto je po mnogo čemu bilo posebno. Po prvi put sam sebi mogla da omogućim mnoga iskustva za kojima je težila moja duša. Povratak svojim korenima, povratak na MERIDIJANE sa kojima je moje srce usaglašeno je vratilo osećaj mira u mojoj duši. Vazduh koji mi je punio pluća i zemlja koja me je uzemila toliko da TO boli je dotakao svaki atom moga bića. Taj osećaj pripadnosti mi je je vratio dobro poznat osećaj SLOBODE za kojim moja duša vapi.